Nerazumevanje okoline!
Njegova priča je dirljiva i bolna – ne samo zbog fizičkih patnji koje trpi svakodnevno, već i zbog nerazumevanja okoline koja mu dodatno otežava život.
Od detinjstva se suočava sa konstantnim bolovima, a danas je prikovan za infuziju čak 20 sati dnevno. Uz to, zbog deformacija na stopalima, mora da nosi specijalnu obuću, a protiv bolova pije čak i morfijum.
"Mrzim ovog dečaka kojeg vidim u ogledalu"
Tomaš boluje od Fabrijeve bolesti, retkog genetskog poremećaja koji pogađa bubrege, srce i kožu, a sprečava telo da razlaže masne molekule. Simptomi su se pojavili još kada je imao sedam godina – mučnina, povraćanje, bolovi u stomaku, rukama i nogama postali su mu svakodnevica.
"Želeo bih da izgledam kao muškarac mojih godina. Mrzim ovog dečaka kojeg svakog dana gledam u ogledalu, jer to nisam ja."Njegovo detinjstvo bilo je obeleženo ruganjem vršnjaka, a čak su i lekari isprva pogrešno procenili njegovo stanje. Roditelji su verovali da je u pitanju mentalni problem i savetovali ga da samo jede više.
Usamljenost i odbacivanje porodice
Pored fizičkog bola, Tomaš se suočava i sa emocionalnom boli, jer ga čak ni rođaci ne prihvataju ozbiljno.
"Kada sam kod kuće, uglavnom sedim sam u sobi. Ova bolest mi je uništila odnos sa porodicom. Usamljen sam i nemam podršku."Čak je imao i sukob sa policijom, jer mu nisu verovali da je punoletan. Kada je pokazao ličnu kartu, optužili su ga da ju je falsifikovao.
Život sa neizdrživim bolovima
Svaki dan za njega je borba – ne može da jede, a bolovi su toliko jaki da ga iz dana u dan iscrpljuju.
"Boli me svaki deo tela, ne mogu da spavam i živim normalno."
Iako nosi teret koji malo ko može da razume, Tomaš ne odustaje. Njegova priča je podsećanje na to koliko su retke bolesti teške, ne samo zbog simptoma, već i zbog odnosa društva prema onima koji ih nose.